Sandra Bagarić (42), operna pjevačica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ostvarila je ulogu u humorističkoj seriji “Samo ti pričaj”, čije je prikazivanje počelo nedavno na Novoj TV.
Pored toga što je više od dvije decenije na umjetničkoj sceni, kako kaže za “Dnevni avaz”, slavi i 18 godina uspješnog braka sa suprugom Darkom Domitrovićem. Uvijek raspoložena, prepuna energije i života, Sandra svakodnevno radi, a često posjećuje planine, jer joj prija samoća.
Za ovu Bosanku, kako tvrdi, uspjeh je kada dijeli ljubav ljudima koje voli. Operna pjevačica osvojila je simpatije i u zabavnom šouu “Tvoje lice zvuči poznato”, gdje se našla u ulozi članice žirija.
- Kao kritičar, uvijek sam dobronamjerna, bodrim kolege, razumijem njihove probleme, dajem konstruktivne primjedbe, upakirane u dopadljivu interpretaciju, te sve začinim smiješkom. Ne želim vrijeđati nikoga i davati materijala zlim jezicima nego zaista motivirati kolege te izvući iz njih najbolje što se može - kazala je Bagarić, koja sa suprugom i sinovima živi u Zagrebu.
Tuđe dvorište
Koja je Vaša uloga u komediji “Samo ti pričaj”?
- Uloga Dubravke nekako je prirodno izabrala mene, jer ako sam neku ulogu savladala u životu i najduže je igram, to je uloga supruge i majke. Inače, svi oni koji iole prate Sandrin rad, znaju da su moj zaštitni znak osmijeh i brbljivost, prema tome, vrlo često čujem: “Samo ti pričaj…”
Ljudi vole viriti u tuđe dvorište, a u “Samo ti pričaj” pratimo tri generacijski različita para u svakodnevnim životnim situacijama i mislim da će se mnogi parovi prepoznati.
Serija na humorističan način prikazuje sitne nesuglasice bračnih rivalstava, partnersko manipuliranje, male kompromise, sagledavanje situacije iz muško-ženskog ugla te obraćanje gledaocima životnim jezikom.
Jeste li se u nekim scenama poistovijetili s likom koji igrate s obzirom na to da ste u braku 18 godina?
- Dnevne, nepretenciozne teme, gdje se laganim humorom ocrtavaju klišeizirani odnosi. Zavisno od teme određene epizode, mislim da se svako može prepoznati. U nekim scenama i sama sam prepoznala dnevnu konverzaciju sa svojim suprugom, stvarnim.
Kako danas izgleda Vaš brak s Darkom, biste li nešto mijenjali?
- Naš brak je pjesma, ponekad parlando, sa modulacijama, pauzama koje žive, portamentima, diminuendima, portatima i stakatima, krešendima i dekrešendima, koloraturnim kadencama, koronama na visokom C-u... Mijenjala bih stil izražavanja. Naprimjer, voljela bih da moj muž propjeva i zapleše onako kako ja sviram, za promjenu...
Definicija za uspješan brak?
- Ne gurati stvari pod tepih. Ne volim neka pravila, promišljeni sam improvizator i u kuhinji i u životu se snalazim po intuiciji.
Koliko je, zapravo, važna međusobna podrška?
- Darko i ja imamo slične afinitete, razgovaramo jezikom muzike, sarađujemo poslovno, proputovali smo skoro cijeli svijet zahvaljujući našim profesijama. Upijali smo sve te ljepote, stvarali zajedničke uspomene. Za sada se podržavamo, a doći će i faza kada ćemo pridržavati jedno drugo...
Jedna ste od najboljih opernih pjevačica u regiji, koliko, zapravo, publika danas daje značaja operi?
- Pozorište je magija, čarolija i bijeg od stvarnosti. Maske i kostimi, istraživanje karaktera, svjetla reflektora, zakulisne teatarske igrice, zastori napunjeni notama… uvijek će imati svoju publiku. Dok god umjetnici uspijevaju uvući publiku u taj nestvarni, lepršavi svijet, bit će dobro.
Na koji način vježbate i usavršavate glas?
- Pričam, pričam, zato sam i snimala sapunicu “Samo ti pričaj”. Sljedeća će biti “Samo ti pjevaj”. Imam zdravo bosansko grlo, istražujem svoje izražajne mogućnosti. Inače smatram da su riječi najjače oružje i, u principu, od kada se probudim, dok ne zaspim, ne gasim svoj govorni aparat. Darko mi često kaže da pričam i u snu.
Zarazni osmijeh
U Zagreb ste došli 1992. godine. Je li bilo teško prilagoditi se životu u hrvatskoj prijestonici?
- Došla sam iz Sarajeva, gdje sam završila Srednju muzičku školu i Gimnaziju, pokucala na vrata sobe broj 13 Muzičke akademije. Studirala sam u klasi naše velike operne primadone svjetskog glasa Ljiljane Molnar-Talajić. Prvog dana, u istoj sobi, upoznala sam i supruga te, na krilima ljubavi, polako osvajala Zagreb svojim zaraznim optimizmom i osmijehom.
Jednom prilikom ste rekli da volite planine. Koliko često ih posjećujete?
- Volim Risnjak u svako godišnje doba, uživam na malom proplanku u srcu nacionalnog parka, gdje pustim korijene. Kao stablo osjećam vjetrove, travu, skakavce, leptire, bubamare i postanem dio životinjskog carstva u toj zelenoj oazi. Oduvijek sam voljela samoću. Toliko posla imam sama sa sobom i sređivanjem svojih životnih ladica. Kad se umorim i od same sebe, taman mi dođe neki koncert, predstava ili neka “gaža” pa ponovo postajem ono što publika vidi u meni. Ja sam, zapravo, vuk samotnjak... Ne volim snobizam, uvijek mi fali zraka, prirode, tišine, osluškivanja sebe, blizina poredice, dobra knjiga...
Sanjate li o tome da nekada nastupite na svjetskoj sceni kao operna pjevačica?
- Ja sam primadona. To je scena na kojoj sam najdominantnija, na kojoj nemam alternacije, za sada.
Ko je najviše zaslužan za Vaš pozitivan duh i vitku figuru?
- Majka Lidija i majka priroda.
Pratite li modne trendove? Koja Vam je omiljena modna marka?
- Kombiniram i skupe i jeftine komade odjeće. Nisam pretjerano odvažna, imam izgrađen stil, u kojem dominira ženstvena ležernost. Oblačim se prema raspoloženju, ne robujem trendovima, ali sam kroz svoju profesiju, u transformacijama, prošla skoro kroz sva stilska razdoblja.
Kako se opuštate?
- Daleko od ljudi, šminke, svjetla kamera, osluškujući svoj unutrašnji glas... Volim spavati i lijepe snove sanjati.
Poznato je da ste temperamentna osoba.
- Takva sam kakva sam, ko me voli, voli. Vjerujem da mnogima idem na živce, ali to je njihov problem.
Prva dramska uloga
Pripremate li nešto novo?
- Trenutno radim “Gospođicu iz Maksima” Žorža Fejdoa (Georges Feydeau) u režiji Ivice Kunčevića, a premijera je 29. aprila ove godine u Pozorištu “Komedija”. To je moja prva dramska premijera, vrlo zanimljiva i osebujna uloga.
Zahtijeva zavodničko iskustvo, vispreno spletkarenje, koketnost i šarmantnost te mudrost. Također, najesen počinju pripreme za mjuzikl “Byron”, za koji je muziku napisao moj suprug, libreto Miro Gavran. Vjerujem da će biti hit.
Darko je rekao da sam nevolja
Kako je izgledao Vaš prvi susret s Darkom?
- On reče: “Uf, nevolja!”, ja pomislih: “Evo oca moje djece.” Ostalo je historija.
Nedostaju mi Baščaršija i bosanski duh
Dolazite li u BiH i koliko često? Šta Vam najviše nedostaje?
- Dolazim nekoliko puta godišnje. Moji dečki obožavaju odlazak kod bake i dede. Sjećam se bezbrižnog djetinjstva, multikulturalnosti, tolerancije, razdragane raje i porodičnog gnijezda. Nedostaju mi tahan halva iz slastičarne “Egipat”, Jahorina zimi, Vrelo Bosne ljeti, vožnje kočijom drvoredom platana, mirisi Baščaršije i bosanski duh.
Nema komentara:
Objavi komentar