Munib Sadžak iz Trebinja uzgojem golubova bavi se od sedme godine i, kako sam kaže, nema veće ljepote od goluba u letu.
- Evo, već punih 58 godina bavim se golubarstvom, to najviše volim. Nikada nisam bio bez golubova. Znao sam biti i gladan, ali za golubove sam uvijek imao, da im kupim hranu – govori Munib te dodaje da u svom jatu ima 25 golubova - bijelog pismonošu, klasičnog pismonošu, švrake pitače, komoronce, lepezane i bijelog goluba mira, a ima i 25 mladih.
Brojna takmičenja
Munib kaže da je prvi put išao na takmičenje davne 1968. godine u Travnik te da je bio na početku druge polovine tabele, ali se u svoj rodni Stolac, gdje je živio do prije šest godina, vratio sretan.
- Uslijedili su Banja Luka, Zenica, Zagreb, Zrenjanin, Novi Sad, Split, a poslije i Čapljina, Bijeljina, Podgorica… Ja nikada nisam išao na takmičenja radi nagrada nego radi druženja. Jednom sam osvojio prvo mjesto, i to u Mostaru, “Zlatno pero goluba” - prisjeća se Munib gdje je sve boravio sa svojim golubovima.
Prema njegovim riječima, golubarstvo je zahtjevan hobi, ali se on ne žali, mjesečno kupi skoro 25 kilograma pšenice, ima i starog hljeba, a i golubovi pronalaze nešto hrane u prirodi.
Posebne ptice
- Golubove uglavnom nabavljam razmjenom sa prijateljima golubarima, mada se golubovi mogu i kupiti, a cijene su im različite. Nekada prije rata na golubovima sam zarađivao i više nego taksiranjem, koje mi je bilo zanimanje pune 32 godine. Za jednog goluba dobivao sam koliko bih zaradio za sedam dana taksijem - govori Munib te dodaje da su golubovi posebne ptice, da nema većeg zadovoljstva nego kada mu golub sleti na rame niti ima tih para kojima se to može platiti.
Munib nam objašnjava da je u Trebinju, supruginom kraju, veoma lijepo primljen.
- Komšije su me dobo prihvatile, a evo, i mala komšinica Zorica mi je kao moje dijete. Ona ima mamu i tatu, ali i mene i moju suprugu. Ona vodi računa o mojim golubovima kada ja moram da odem negdje. Evo, naprimjer, ljetos sam boravio u bolnici nekoliko dana, imao sam zdravstvenih problema, a Zorica se sve vrijeme brinula o mojim golubovima, dok su se o meni brinuli trebinjski ljekari. Jedva sam tada preživio i moram, zaista, da zahvalim svim ljekarima u trebinjskoj bolnici - ističe Munib te nam pokazuje zdravstvenu knjižicu, u kojoj piše da je krv dao čak 135 puta i da je oslobođen svih troškova liječenja.
Nema komentara:
Objavi komentar